5 stvari koje nikad neće biti iste kad dođu deca

Pomirimo se sa tim već jednom - kuća, prijatelji, vreme - nikad više nije isto! Čitanje knjiga, odlazak u pozorište, bioskop... pijuckanje piva na nekom koncertu...sve ono što sam bila ja, sada smo "mi". Ovih par "sitnica" moju svakodnevicu čine naročito inspirativnom:

1. Čista kuća 

Uspeh dana je kad su ti sve igračke nalaze u jednom delu kuće. U realnosti je slika totalno drugačija. Liči na ovo: izazov je da koračaš, a da ti stopalo dodirne pod, od igračaka.

2. Otisci prstiju

Forenzičarske serije uživo i to više puta u toku dana (!), to sebi nisam mogla da priuštim ni pre rođenja bebe. Masni tragovi na drvenim i staklenim površinama nameštaja, na prozorima i vratima, crni prsti na pločicama i sanitarijama u kupatilu, sve je to perivo, a masni ili obojeni tragovi cele ruke na zidovima - oni će sačekati krečenje. 


3. Izlazak iz kuće

Vlažne maramice, suve maramice, presvlake, voda, užina, a, da... još jedne čarapice...i još jedan obrok za svaki slučaj (!). Svaki izlazak iz kuće je malo putovanje za sebe. Ili je to samo do mene - "control freak" mame?


4. Socijalni život

Izlasci? Važi, nema problema. Mogući su jedino kad organizuješ baby-sitting, za koji ti treba posebna priprema i plan i koji će, sem za pare, realno i bake i tetke izbegavati! Obavezno u svoj planer za izlaske upiši spavanje koje ćeš morati da nadoknadiš. 

5. Spavanje 

"8 sati neprekidnog sna" je naslov moje sledeće knjige fantastike. Evo, već dve godine, buđenje na tri - četiri sata je toliko normalno kao i podočnjaci koji su savršen detalj takvog stila života. 


Onog momenta kada sam shvatila da je luksuz imati čistu kosu i pročitati par stranica knjige pred spavanje i kada sam se pomirila sa činjenicom da ne može uvek sve da bude perfektno, tada mi je život postao jednostavniji i bolji. Pa dobro, zar ima nečeg jačeg za ispunjavanje duše i srca od par dečijih osmeha svakog dana?

Šta se kod tebe promenilo?

4 comments :

  1. Ček da vidiš kasnije kad se raspilaviš do te mere da ridaš jer ti dete negde nastupa. A onda to više i ne radiš samo na svoju decu, nego plačeš kad god vidiš decu na javnom nastupu, ne biraš čija su! Ja sam uznapredovala na tom polju - otplačem bajke, dugometražne crtaće i dečije predstave. Inače, nikad nisam volela decu i bila osetljiva na njih, dok nisam dobila svoju :)

    ReplyDelete
  2. Da, to su tako jake suze, koje sam počela da doživljavam još sa bratanicom...pa redom za svu decu drugarica... naročito kad pevaju i glume. Sva sreća, moji su sportisti, pa za utakmice baš i ne plačem!

    ReplyDelete
  3. Nisi control freak, jer ako jesi, onda sam i ja, a ja volim da o sebi razmišljam kao o opuštenijoj varijanti mame. :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti na tim rečima! Opuštena sam sa njima, ali u glavi - skoro nikad ;)

      Delete