Mama u krizi



Ona nosi labelo umesto ruža. 
Ne izlazi iz patika. 

Njeni koraci su oštri i grubi. 

Zaboravila je kako se nosi suknja.

Ženstvenost se izgubila u trenerkama.

Šešir joj menja frizuru, zaboravljenu modu i nekadašnje dostojanstvo.
A šiške kriju njeno izborano čelo. 

Njen mozak je jedna velika mašina u kojoj rade druge mašine. 
Mašina za veš, za sudove, za sušenje, za peglanje. 

A ona je mašina koja prinosi, mesi, kuva, peče, pere, riba...

Robot sopstvenog života.
Sopstvenih želja. 
Ljubavi.

Ona je često ljuta, a nema pravih razloga za to.

Ima svoj prag izdržljivosti - posle toga puca i viče. 
Ili drži varjaču i peglu u istoj ruci. 

Ona ne čuje žamor ljudi na ulici. 
Zamišljeno prelazi ulicu ne gledajući ni levo ni desno.
Njoj trube, a ona se ne osvrće.
Na nju viču, a ona ne uzvraća.

Ona želi da sedne u pun autobus i obrne krug samo da bi bila sama sa sobom. 
Ne mora ništa da misli, samo da ćuti.

Ona je mama. 
Ona voli svoju decu i porodicu više od svega.
Ona ljubi, mazi, neguje i kuva najzdravija jela.
Često preteruje u brizi.

Ona je savršena mama nesavršenosti svoje.







Za sve mame koje bar jednom godišnje imaju potrebu da budu same. 




Družimo se i na Facebooku


19 comments :

  1. "Ona želi da sedne u pun autobus i obrne krug samo da bi bila sama sa sobom.
    Ne mora ništa da misli, samo da ćuti." - kako razumem ovo...

    ReplyDelete
  2. Replies
    1. Ha, ha, to je bila draft verzija naslova!

      Nema na čemu i hvala na komentaru!

      Delete
  3. Replies
    1. Lakše mi je kad to čujem... :)
      Hvala što si tu!

      Delete
  4. Ja sam nesavšrena mama savršenosti svoje. Sjajan tekst. Hvala!

    ReplyDelete
  5. Fantastično! Do najsitnijeg detalja, a tako nežno, sa razumevanjem opisana jedna prava, zaposlena Non-Stop mama!! Bravo!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Olja, od srca! Nekada se desi da najlepši postovi nastanu u dahu! Hvala na razumevanju, na podršci, na komentaru!

      Delete
  6. Great post!
    My blog ---> https://eniiway.blogspot.hr/

    ReplyDelete
  7. Odlican tekst! Nisi sama, vidi koliko nas je, mozemo stranku da osnujemo! Malopre bas razmisljam... Nosim cipele kao HTZ oprema jer mi dan, na nogama, traje mnogo dugo. Na stiklama ne mogu da utrcavam u autobus, a ne ide bas crveni karmin na ustima, kad se opruzim po betonu jer u autobus nisam stigla. Nista ja ne moram osim da sebi ugodim i budem srecna. Lepo mi je. Dodju tako neke godine, kad me savrseno bas briga sta i kako me drugi vide.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala! Nije loše to za stranku, samo - bile bismo suviše jaka opozicija, pa ne znam kako bi oni to podneli!
      A udobna cipela nas stvarno može sačuvati od ko zna čega sve, i tu se slažemo!

      Delete